The Shine.

Poem 18

— Autor moonshine @ 22:49

 

Leteo je na pozajmljenim krilima sudbine

Kroz vrtloge, iznad nemirnih glava

Sleteo je na mesto gde se pero istroshilo
Pishuci knjigu postojanja

Tiskali smo se da ga vidimo
zuboreci u nestrpljenju

 

Hiljade dlakavih ruku

Podignutih u jednom kadru vecnosti

 

Zaustio je da nesto kaze

Sprecismo ga iznenadnim metkom.


Poem 17

— Autor moonshine @ 21:53
 

Magla interesa

koja zaslepljuje nevine decije oci

i zatvara ih zauvek

bez izgovora

snazno smelo trenutno

u jednom dahu slabasne zrtve

veceras pravi krvavi pir

 

Proplanci koje smo voleli

sumarci po kojima smo se krili

kada su nas sa njih terali

nase pruge po kojima smo isli

prelazeci milje sopstvenih zabluda

Nasi gradovi i njive

i plodovi i korov

i mocvare koje nismo imali

i sreca koju smo delili

 

Svi su veceras pozvani u zamak pohlepe

tamo gde su se rodili otrovi

gde su stasale klevete

u bludne zene zavisti

i mracni svodovi naseg sveta

 

Svi su dakle gosti velelepne magle

najgusce od svih

magle koja opija

i plete mrezu

oko dobrih srca svojih zvanica

da nikad iz njih vise lepota ne izadje

 

Pozdravite svoju radost

Nasmejte se svom poletu

Vidite ih poslednji put

Krvavi pir je poceo

zavijen u sivo

 

Svi su vec pijani

Bolje se predajte odmah.

 


Powered by blog.rs